Zašto dušeci imaju toksične hemikalije u sebi?
To je pošteno pitanje.
Izgleda neverovatno – čak nemoguće – da nešto tako važno kao što je dušek može biti izvor toksičnih hemikalija u našim spavaćim sobama. Dušek je, mesto gde provodimo više od trećine života. To je mesto gde spavamo, odmaramo, opuštamo se, vodimo ljubav. Pa kako je moguće da naši dušeci mogu biti izvor ozbiljnih, doživotnih zdravstvenih problema?
Tri razloga zašto dušeci imaju toksične hemikalije u sebi!
Razlog zašto dušeci imaju toksične hemikalije je prilično jednostavan. Iako ovo ne čini toksične hemikalije manje štetnim, može biti od pomoći u razumevanju uzroka i šta možete da uradite povodom toga.
1. Toksični materijali su MNOGO jeftiniji od prirodnih materijala.
Ovo je glavni razlog zašto se toksične hemikalije i danas koriste. Materijali i troškovi rada koji se koriste u proizvodnji netoksičnih materijala su znatno skuplji od jeftinih, toksičnih hemikalija. Pošto većina potrošača želi da dobije „odličnu cenu“, proizvođači imaju podsticaj da koriste jeftine toksične materijale kao prečicu.
Pogledajmo samo jedan primer: cena prirodnog lateksa u odnosu na sintetički lateks.
Prirodni lateks se dobija iz soka kaučukovog drveta (nešto poput javorovog sirupa). Za uzgoj kaučuka potrebna vam je zemlja. Potrebni su vam resursi, poput vode, da uzgajate kaučukovo drveće, i osoblje za njegovo održavanje. Zatim su vam potrebni radnici za berbu i prikupljanje soka. Pomislite samo na sve troškove koji u to ulaze! Takođe je potrebno mnogo vremena da se sok kaučukovog drveta sakupi i proizvede. Ako želite više prirodnog lateksa, potrebno vam je više drveća, više zemlje i vode!
Sintetički lateks se može napraviti u fabrici koristeći nekoliko jeftinih hemijskih komponenti. To je brzo, lako i jeftino. Loša strana su dugoročni zdravstveni rizici sa kojima ćete se VI suočiti zbog toksičnih hemikalija koje se razlažu i ispuštaju tokom vremena.
Ako potrošači nisu spremni da plate malo više sada da bi sprečili dugoročne zdravstvene probleme u budućnosti, preduzeća će nastaviti da proizvode jeftine, toksične dušeke.
2. Gotovo je nemoguće da Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) preduzme mere protiv toksičnih proizvođača.
Mnogi ljudi se pitaju „ako su hemikalije za dušeke toliko toksične, zašto EPA ne preduzme nešto po tom pitanju?“ Istina je da im je skoro nemoguće da urade bilo šta po tom pitanju. Zašto? Pa, od 1976. godine, glavni zakon za hemijsku bezbednost je Zakon o kontroli toksičnih supstanci (TSCA). Ovaj zakon je trebalo da pomogne EPA da reguliše hemikalije, ali je u stvarnosti onemogućio njihov posao. Za početak, kada je uveden ovaj zakon, preko 62.000 hemikalija koje su već bile na tržištu ostalo je na tržištu bez ikakvog testiranja. Ovaj zakon je teret dokazivanja u potpunosti stavio na EPA da dokaže da hemikalija nije bezbedna, umesto da zahteva od kompanija da dokažu da je hemikalija bezbedna. EPA nema resurse da testira sve ove hemikalije. Sami standardi su postavljeni veoma visoko kako bi se dokazalo da toksične hemikalije predstavljaju „nerazuman rizik“ za javno zdravlje pre nego što EPA ima moć da uradi bilo šta povodom toga. Zato neki pozivaju na reformu TSCA.
3. U mnogim slučajevima naučnici tek sada otkrivaju dugoročni uticaj hemikalija u našim dušecima.
Za prikazivanje dugoročnih uticaja bilo čega novog potrebno je neko vreme. Zbog toga su se cigarete smatrale „bezbednim“ skoro 100 godina pre nego što su bile poznate prave posledice po zdravlje! Slično je i sa hemijski proizvedenim materijalima unutar dušeka kao što su poliuretanska pena, poliester, sintetički lateks ili hemijski usporivači plamena. Kada su prvi put proizvedeni, malo se znalo o njihovim dugoročnim uticajima. Ali sada se pokazalo da oni mogu izazvati niz ozbiljnih, dugotrajnih bolesti, uključujući hormonske poremećaje, neurološka oštećenja, pa čak i rak. Pošto su toksični materijali na tržištu tako dugo, prirodnim materijalima će trebati dosta vremena da ih sustignu.
Šta možemo da uradimo?
Trenutno smo u kritičnom trenutku u industriji dušeka. Sve je više čvrstih istraživanja koja pokazuju štetne efekte toksičnih hemikalija koje isparavaju iz uobičajenih materijala za dušeke – poput poliuretanske pene, poliestera, vinila, sintetičkog lateksa ili hemijskog usporivača plamena. I sve više ljudi zahteva dušeke koji su napravljeni od prirodnih, netoksičnih materijala.
Ali postoje i neke snažne prepreke za promenu statusa kvo. Kompanije za proizvodnju dušeka nemaju podsticaj da se menjaju jer su toksični materijali znatno jeftini. A ni EPA ne može mnogo da uradi po tom pitanju.
VI kao potrošač, imate moć da ovo promenite. Prvo, jednostavnim stavljanjem do znanja drugima o važnosti ove teme. Zalaganjem za bezbednije dušeke bez hemikalija, možete pomoći u širenju svesti o tome šta se dešava.
Drugo, vi odlučujete šta će te kupiti. Svako ko kupuje netoksični dušek za bebe, ili dušek za odrasle, šalje poruku industriji dušeka. To im govori da vi i drugi potrošači brinete o vrstama materijala koji se stavljaju u dušek i da ne tražite samo najjeftiniji dušek, već vam je zdravlje i kvalitet na prvom mestu.
Do tada, većina proizvođača dušeka će nastaviti da koristi jeftine, toksične materijale u svojim dušecima i da koristi svoje najbolje marketinške trikove kako bi se potrošači osećali bezbedno u pogledu onoga na čemu spavaju svake noći.